Prečišćavanje bunarske vode – kompletan vodič (1. deo)
Da li se svaka bunarska voda može prečistiti?
Ovo je jedno od pitanja koje nam klijenti najčešće postavljaju.
Naš iskren odgovor je – ne.
Iako moderna tehnologija omogućava rešavanje velikog broja problema sa bunarskom vodom, postoje situacije u kojima prečišćavanje jednostavno nema ekonomskog smisla. Cilj nije da se po svaku cenu ugradi najskuplji sistem, već da se pronađe rešenje koje ima smisla za konkretan bunar i konkretne potrebe korisnika.
U praksi smo imali bunare duboke preko 90 metara kod kojih je bilo isplativije izbušiti novi bunar nego pokušavati da se postojeća voda dovede do željenog kvaliteta. Sa druge strane, imali smo i bunare duboke oko 30 metara kod kojih je problem rešen sistemom vrednim svega nekoliko stotina evra.
Zbog toga ne postoji univerzalan odgovor.
Ne postoji "dobar filter za sve".
Ne postoji ni "loša bunarska voda".
Postoji samo odgovarajuće rešenje za određeni bunar, a ono se može odrediti tek kada znamo šta se zapravo nalazi u vodi.
Zašto kvalitet bunarske vode toliko varira?
Mnogi smatraju da je dovoljno znati koliko je bunar dubok da bi se procenio kvalitet vode. U stvarnosti je situacija mnogo složenija.
Na kvalitet vode utiče veliki broj faktora:
- iz kog vodonosnog sloja bunar zahvata vodu,
- koliko je bunar kvalitetno izveden,
- da li je pravilno zaptiven,
- kakva je geologija terena,
- da li u blizini postoje izvori zagađenja,
- kakve su karakteristike samog vodonosnog sloja.
Zbog toga dva bunara udaljena svega nekoliko desetina metara mogu imati potpuno različit kvalitet vode.
Plitki bunari – kada nastaju najveći problemi?
Najveći rizik obično predstavljaju bunari koji zahvataju vodu iz prvog vodonosnog sloja.
Ovaj sloj je najbliži površini zemlje i direktno je izložen svemu što kroz zemljište prodire do podzemnih voda.
U takvoj vodi često se mogu pronaći:
- bakterije (uključujući Escherichia coli),
- koliformne bakterije,
- nitrati,
- nitriti,
- ostaci pesticida,
- ostaci herbicida,
- naftni derivati,
- organska zagađenja.
To, naravno, ne znači da je svaki plitki bunar loš.
U planinskim područjima, gde nema intenzivne poljoprivrede niti većih izvora zagađenja, i plići bunari mogu imati veoma kvalitetnu vodu.
Ali ni tada se ne treba oslanjati na pretpostavke.
Svaki bunar predstavlja zaseban slučaj i jedini pouzdan način procene jeste laboratorijska analiza vode.
Da li dubok bunar garantuje dobru vodu?
Ne.
Dubina bunara sama po sebi nije garancija kvaliteta.
Istina je da su dublji vodonosni slojevi uglavnom bolje zaštićeni od površinskih zagađenja, jer voda prolazi kroz više prirodnih slojeva zemljišta koji predstavljaju dodatnu zaštitu.
Međutim, ni to nije pravilo.
Ako bunar nije pravilno izveden ili slojevi nisu dobro zaptiveni, zagađena voda iz plićih slojeva može dospeti u dublje vodonosnike.
U tom slučaju ni bunar dubok 80 ili čak 100 metara neće imati vodu odgovarajućeg kvaliteta.
Pored toga, veoma duboki bunari često imaju sasvim drugačije izazove.
Njihova voda može sadržati povećane koncentracije gvožđa, mangana, amonijaka ili arsena, a zbog niskog sadržaja kiseonika često je potrebno primeniti posebne tehnologije oksidacije pre same filtracije.
Drugim rečima, ni dubok bunar nije automatski "dobar bunar".
Kolika dubina bunara se smatra dobrom?
Na ovo pitanje ne postoji jedinstven odgovor.
Sve zavisi od geografskog područja i karakteristika vodonosnih slojeva.
Na primer, u Vojvodini se kvalitetni vodonosni slojevi često nalaze između 30 i 80 metara, dok se u brdskim i planinskim područjima voda odgovarajućeg kvaliteta može nalaziti i znatno dublje.
Važno je razumeti da nije dovoljno samo "doći do vode".
Dobro projektovan bunar treba da obezbedi:
- stabilan nivo vode tokom cele godine,
- dovoljan kapacitet,
- zaštitu od površinskih zagađenja,
- odgovarajući kvalitet vode.
Zbog toga kvalitet bunara određuje mnogo više faktora od same dubine.
Šta se najčešće nalazi u bunarskoj vodi?
Svaka analiza je drugačija, ali postoje određeni problemi koji se često ponavljaju.
U Vojvodini se najčešće sreću:
- mikrobiološka neispravnost,
- povećane koncentracije gvožđa,
- povećane koncentracije mangana,
- arsen,
- amonijak.
U brdskim i planinskim područjima češće se javlja povećana tvrdoća vode, odnosno veći sadržaj kalcijuma i magnezijuma.
Naravno, ovo ne znači da će svaki bunar imati iste probleme.
Upravo zato nije moguće unapred preporučiti odgovarajući sistem filtracije.
Zašto analiza vode dolazi pre bilo kog filtera?
Najveća greška koju vlasnici bunara mogu napraviti jeste kupovina filtera bez prethodne analize vode.
Na prvi pogled dve vode mogu izgledati potpuno isto.
Obe mogu biti bistre.
Obe mogu biti bez mirisa.
Obe mogu imati prijatan ukus.
Međutim, njihov hemijski i mikrobiološki sastav može biti potpuno različit.
Zbog toga se profesionalno projektovanje sistema uvek zasniva na laboratorijskim rezultatima.
Tek kada znamo koje materije prelaze dozvoljene vrednosti, možemo odrediti koje tehnologije treba primeniti.
Na taj način izbegava se ugradnja nepotrebnih komponenti, ali i situacija u kojoj sistem ne rešava stvarni problem.
Gde uraditi analizu bunarske vode?
Analizu bunarske vode potrebno je uraditi u lokalnom Javnom zdravlju, odnosno ustanovi koja obavlja akreditovana ispitivanja vode.
Rezultati takve analize predstavljaju osnov za projektovanje kompletnog sistema za preradu vode.
Bez tih podataka nije moguće odgovorno preporučiti odgovarajuću konfiguraciju.
Koju analizu treba tražiti?
Da bi se mogao projektovati odgovarajući sistem za preradu vode, izveštaj treba da obuhvati mikrobiološka i fizičko-hemijska ispitivanja.
Mikrobiološka ispitivanja
Potrebno je da analiza obuhvati ispitivanje prisustva mikroorganizama, uključujući bakterije i koliformne bakterije, kako bi se procenila higijenska ispravnost vode.
Fizičko-hemijska ispitivanja
Izveštaj bi trebalo da sadrži sledeće parametre:
- gvožđe (Fe),
- mangan (Mn),
- hloride,
- boju,
- miris,
- mutnoću,
- pH vrednost,
- ukupnu tvrdoću,
- utrošak KMnO₄,
- amonijak,
- nitrite,
- nitrate,
- permanganatni indeks,
- arsen.
Kod bunarske vode upravo ovi parametri omogućavaju da se odredi koje tehnologije prerade su potrebne.
Šta se dešava nakon analize?
Kada dobijemo rezultate laboratorije, tek tada možemo da procenimo:
- da li je prečišćavanje tehnički moguće,
- da li je ekonomski opravdano,
- koje tehnologije su potrebne,
- da li je potrebno prečišćavati vodu za ceo objekat ili samo vodu za piće.
U mnogim slučajevima korisnicima nije potrebna prerada kompletne količine vode.
Ako žele kvalitetnu vodu samo za piće i kuvanje, često je dovoljno ugraditi kvalitetan RO sistem na jednoj slavini.
Sa druge strane, ukoliko se želi zaštita kompletne kuće, kućnih aparata i instalacija, sistem se projektuje na glavnom dovodu vode i prilagođava rezultatima analize.
U narednom delu objasnićemo kako izgleda kompletan sistem za prečišćavanje bunarske vode, koje tehnologije postoje i zašto ne postoji univerzalni filter koji rešava svaki problem.